„Drugi dio predstave „Braća Karamazovi“ s podnaslovom „Svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“ obuhvaća često zanemarivanu narativnu liniju o obitelji Snegirevih i odnosu najmlađeg brata Karamazova, Aljoše, s dječacima okupljenima oko najmlađeg sina Snegirevih, Iljuše. Odlukom da se razvije u cjelovitu predstavu, ta narativna linija tretirana je s jednakim interesom kao i narativna linija o obitelji Karamazovih koju obuhvaća prvi dio predstave. Odvajanjem narativnih linija u zasebne predstave te su dvije obitelji dodatno suprotstavljene, ali ni jedna od njih nije idealizirana u odnosu na drugu. Štoviše, taj postupak upućuje na prisutnost istih problema u različitim slojevima društva. S njima se suočavaju likovi različitih uzrasta (pa i djeca). Zbog danog konteksta same institucije i mogućnosti usložnjavanja razina čitanja, uvedene su i referencije na pojedine događaje iz života Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga te na druga njegova djela. U drugome dijelu predstave, ponovljene replike iz prvog dijela uvijek govore likovi koji ih nisu govorili u prvome dijelu predstave, što proizvodi polifoniju i ponovno mogućnost višestrukog čitanja.“ – Karla Mesek