Ekipa beogradskog Narodnog pozorišta, čija je predstava „Djeca“ večeras na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo u 19 sati i 30 minuta u okviru programa 63. Festivala MESS, jutros je govorila o ovom neobičnom teatarskom ostvarenju, koje rado gledaju sve generacije. Riječ je jednom formatu opere nastaloj prema stihovima iz istoimenog romana Milene Marković koji je osvojio NIN-ovu nagradu samo devet mjeseci prije premijere u oktobru 2022. U ovom teatarskom ostvarenju glumci su i pjevači i muzičari, dok je orkestar također na sceni, a ansambl od četrdesetak ljudi upotpunjuje Dječiji hor „Nade“.

„Generacijski sam povezana sa Milenom i već odavno komponujem na njene stihove, ali „Djeca“ su nešto što se prvi put porodilo na književnom ali i teatarskom tržištu kao roman-poema, pravi ženski rukopis koji je režirala i komponovala druga žena. Djeca koja učestvuju u predstavi su djeca sa margina u naseljima bez minimalnih uslova za život i u svojoj školi su dio jednog muzičkog projekta. Posebno sam željela da u predstavi učestvuju ta, a ne zbrinuta, privilegirana djeca i dobili smo emotivnu notu koja nadograđuje cijelu predstavu“, objasnila je Irena Popović koja potpisuje muziku i režiju.

Govoreći o postavljanju jednog netipičnog dramskog djela na pozorišne daske, direktorica drame Narodnog pozorišta u Beogradu, Molina Fotez je istakla da je samo trebalo vjerovati u ono što ove dvije sjajne žene stvaraju, jer je ova predstava najtačnije čitanje Mileninog djela u pozorišnom stvaralaštvu. „U predstavi se prepliću žanrovi od antičkog do savremenog teatra i cijeli ansambl se igrao u kreativnom procesu do samoga kraja i to se osjeti na sceni“, ispričala je Fotez.

U stvaralačkom procesu izazov je bio složiti i muziku i dramske elemente, dok je tu bila i koreografija. „Ono što je posebno važno je što je svako imao priliku da ugradi svoj doživljaj i što nije zahtjevana koreografska unisonost. To je poseban izazov kad imate toliko ljudi na sceni, ali je zapravo ispalo sjajno. Ova predstava nam svima pomaže da otkrijemo dijete u sebi, i to publika na kraju prepozna“, istakla je Nela Mihailović, glumica u predstavi „Djeca“.

Ranije na MESSpressu govorio je i reditelj predstave „Alice u krevetu“, Zoltan Balasz. Kao glumac i multifunkcionalni umjetnik objasnio je da potpuno razumije proces kroz koji prolaze glumci i ima i simpatije i empatiju za njihov rad, a glumci SARTR-a su vrlo inteligentni i prepoznali su sve šta je želio sa ovom predstavom. „Pravim atipične predstave, a ličnost Susan Sontag je upravo ono što je obojilo stvaranje Alice, koja je u egzistencijalnoj krizi i zapravo pokušava da nađe u sebi odgovor za pitanja koja je muče. Predstava je priča o otporu, o želji za opstankom, te o jačini uma koji je naš najveći pomagač u prevazilaženju svih problema. Ljudima danas treba optimizam, i Susanin tekst za mene kao reditelja otvara mnoge mogućnosti da se na optimističan način govori o problemima“, pojasnio je Balasz. Predstava će biti izvedena i na Budimpeštanskom proljetnom festivalu 2024. Kako je objasnio stvarana je predstava koja nije samo za lokalnu publiku i važno je i za glumce da se predstave na međunarodnim scenama.